Početkom 1908.godine u Knjaževcu, predlog Društva za čuvanje narodnog zdravlja se da osnuje „Sanatorijum za slabunjavu decu“, je brzo odbačen. Ali na inicijativu Društva, prihvaćen je predlog za otvaranje dečjeg Zabavišta.
Te iste godine 10. maja, Knjažnjvačka Opština je omogućila objekat gde je započeo rad sa prvim Zabavištem. Zabavište je pohađalo 55 mališana oba pola uzrasta od 5 do 7 godina, sa četvoročasovnim radnim vremenom. Sa decom je radila penzionisana učiteljica Angelina Nešić.
Finansijsku pomoć za rad Zabavišta je pružila: Opština-Knjaževac, Ministarstvo prosvete i građani. U toku rada Zabavište se pridržavalo Programa koji datira iz 1899.godine. prema ovom dokumentu najvažniji ciljevi su:
„Da održavanjem srdačne blagosti i roditeljske nežnosti popuni i postupno izvede prelaz iz domaćeg života i vaspitanja u školu i da zabavom postupno upućuje decu na rad, poslušnost i sve što je dobro“.
Aktivnosti koje su se praktikovale i negovale u tom periodu su: ručni rad, ređanje štapića od drveta, izrada igračaka od ilovače i korišćenje šarenih kartona. Deca su u Zabavištu sticala i korisna znanja o telu, odeći, kući, živitinjama, biljkama, bojama, oblicima, pružene su im i osnove moralnog vaspitanja o dužnostima dečaka i devojčica prema roditeljima , braći, sestrama, domovini i Bogu.
Zabavište je tokom Prvog svetskog rata prekinulo sa radom, ali nakon rata je rad nastavljen i ostao isti, a u finansiranje su se uključila i humanitarna društva: Crveni krst, Kolo srpskih sestara, Ženska podružnica i dr. Na inicijativu učiteljice Marije Živanović,Zabavište je obnovilo svoj rad u okviru Osnovne škole. Obnavljanje je pomogao Mesni odbor AFŽ-a.
Organizaciono bilo je vezano za školu , ali je menjalo objekte u kojima je radilo, a to su: Dom učenikau privredi, zgrada bivšeg Muzeja, a 1965.godine , Zabavište je dobilo novi objekat- vrtić „Snežana“. Tada je došlo do statusnih promena, predškolsko vaspitanje i obrazovanje izdvojeno iz škole i pripojeno Domu za decu i omladinu „Branko Milošević- Metalac“,1. oktobra 1965.godine.
U Knjaževcu su 1972, 1978, 1980 i 1985.godine izgrađena još četiri objekta i prilagođena još 4 prostora za rad sa decom u osnovnim školama na seoskim područjima. Putujući vrtić „Poletarac“, počeo je sa radom 1979.godine. Status delatnosti ostao je nepromenjen sve do 1997. godine kada je Skupština opštine Knjaževac, na osnovu mera naloženih od Ministarstva nadležnih za društvenu brigu o deci „Radmila Nikolić“ u Knjaževcu, 27.juna 1997.godine je tada ustanova dobila ime po gimnazijalki, učesnici NOB-a.
U odluci o osnivanju , određeno je da će Predškolska ustanova organizovati boravak , predškolsko vaspitanje i obrazovanje , preventivnu zdrastvenu zaštitu dece predškolskog uzrasta, vaspitno-obrazovni program za decu u godini pred polazak u školu u trajanju od tri sata dnevno. Predškolska ustanova je po ovoj odluci nastavila rad u postojećim objektima , sa postojećim sredstvima, opremi i postojećom strukturom ranika na poslovima obavljanja predškolske delatnosti i bilansu stanja na dan 30.jun 1997.godine.
Po rešenju Trgovinskog suda u Zaječaru ( pos.br.fn.25/03), a na zahtev Predškolske ustanove za društvenu brigu o deci „Radmila Nikolić“iz Knjaževca , upisana je promena naziva tako da od dana 23.01. 2003.godine Ustanova nastavlja sa radom pod imenom – PREDŠKOLSKA USTANOVA „BAJKA“ KNJAŽEVAC.
Vremenom i postepenim razvitkom, Predškolska ustanova je je veoma napredovala i danas ponosno nosi svoje ime i istoriju.
Svi vrtići u Knjaževcu dostigli su veliki stepen vaspitanja i obrazovanja, savramenog načina komunikacije i tehnologije sa velikim promenama, prenošenje i usvajanje znanja, uspešno traje već decenijama.